Češnjak

Još je u starom Rimu Plinije Stariji tvrdio: "Nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući"

Češnjak (lat. Allium sativum L., porodica Liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja Azija, a bio je poznat Indijcima, Grcima i starim Rimljanima.

To je višegodišnja biljka visine 35-90 cm. Stabljika je uspravna, a u donjoj polovici nosi dugačke, linearne listove. Na vrhu stabljike razvija se okruglast cvat, sastavljen od malog broja cvjetova i 20 do 35 rasplodnih pupova. Cvjetovi se nalaze na dugoj drški i imaju crvenkasto-bijeli perigon. Lukovica je jajastog ili spljoštenog oblika, sastavljena od 10 do 20 malih lučica-češnjeva, koji su obavijeni čvrstom bijelom ili zelenkastom ljuskom, a svaki češanj ponaosob posebnom bjelkastom, crvenkastom ili ljubičastom opnom. U svakom je češnju po jedan vegetativni pup, iz kojeg se u sljedećoj godini razvija nova biljka.

Češnjak sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari, s tim da su ljekovite i začinske tvari većinom u lukovici. Od ljekovitih tvari prisutna su eterična ulja, vitamini (A, B1, B2 i C), minerali (kalij, željezo, sumpor, jod, kalcij, fofor, selen), aminokiseline, enzimi, polioze poput inulina, adenozin i alicin. Sve su supstancije u lukovici u koncentriranom obliku, a ljekovite su već u maloj koncentraciji.

Tisućljetna ljekovitost koja ne blijedi

Ljekovitost češnjaka, tj. njegov snažan i djelotvoran učinak na ljudsko zdravlje, poznata je od davnina. Još u Vedama, indijskim svetim knjigama, o češnjaku se govorilo kao o "svetoj božanskoj biljci i lijeku". U starom Egiptu faraoni su ga uvrštavali na popis tvari koje će im trebati na drugom svijetu, a poklanjao se i kao izrazit znak pažnje. U antičkoj Grčkoj najviše se propisivao kod plućnih bolesti, ali je zbog neugodna mirisa nakon njegova konzumiranja posjet hramovima bogova bio strogo zabranjen. Kasnije, u starom Rimu, Plinije Stariji tvrdio je da "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući".
Blagotvoran antiseptički i antibiotski učinak češnjaka davno je uočen, pa su se različiti pripravci od češnjaka stoljećima koristili za ispiranje gnojnih rana i čireva; njime su se odstranjivali crijevni nametnici; češnjak se rabio za liječenje kolere, kuge, tifusa, dizenterije, upale pluća, bronhitisa i tuberkuloze, kao i za liječenje kašlja i glavobolje.

U našoj tradicionalnoj medicini predstavljao je univerzalni lijek u koji se imalo nepokolebljivo povjerenje. Osim što se koristio za sprječavanje, ublažavanje i liječenje različitih tegoba, češnjak je služio i u borbi protiv starenja, protiv kukaca i vampira, ali i ljubavnih problema, tj. njime se liječila impotencija. I danas u nekim seoskim kućanstvima možemo naći vijence češnjaka koji se koriste kao zaštitno sredstvo protiv zlih duhova i ostalih zlih nevidljivih sila.

Kao najpopularnija ljekovita biljka tradicionalne medicine, češnjak je u drugoj polovici prošlog stoljeća postao objektom brojnih znanstvenih istraživanja, rezultati kojih su u velikoj mjeri potvrdili njegovu svestranu ljekovitost. Primjerice:

* adenozin iz češnjaka sprječava stvaranje krvnih ugrušaka
* organske komponente iz češnjaka koje sadržavaju sumpor smanjuju razinu kolesterola i djeluju preventivno na razvoj malignih bolesti (u posljednim brojevima stručnih časopisa Journal of National Cancer Institute i Cacinogenesis objavljeni su rezultati znanstvenih istraživanja kojima se nedvojbeno potvrđuju antikancerogena svojstva češnjaka)
* aminokiseline iz češnjaka utječu na sniženje razine štetnog kolesterola (LDL) u plazmi, odnosno na povišenje koncentracije zaštitnog kolesterola (HDL) - češnjak snižava razinu kolesterola i triglicerida, čak i pri konzumaciji hrane s visokim udjelom masti
* potvrđen je njegov vazodilatatorni učinak (učinak na širenje krvnih žila), pogotovo na perifernim krvnim žilama, odnosno suženim krvnim žilama glave, oka i nogu - moguća korist u tretiranju nekih vrsta glavobolje i bolnih grčeva u potkoljenicama koji se kod nekih starijih ljudi javljaju čak i nakon kraćih šetnji
* dovodi do snižavanja krvnog tlaka za pet do deset posto
* normalizira ubrzan rad srca, poboljšava rad srčanih krvnih žila i opskrbu srčanog mišića krvlju, što dovodi do poboljšanja srčane funkcije i smanjenja sklonosti trombozi
* djeluje na održavanje elastičnosti krvnih žila i smanjenje viskoziteta krvi
* pospješuje probavu i rad želuca te potiče rad jetre, bubrega i prostate
* za od davnine poznat antimikrobni učinak znanstveno je potvrđeno da potječe od alicina te da je vrlo učinkovit kod infekcije stafilokokima, E. colli, proteusom i pseudomonasom
* pomaže u liječenju raznih plućnih oboljenja, a izrazito je djelotvoran u liječenju gripe i bronhitisa
* dokazan je i antiparazitski učinak
- u narodu se češnjak odavno koristi za izbacivanje dječjih glista
- Enterobius vermicularis
* dokazano je i djelovanje na herpes viruse i kvasne gljive (Candida albicans).

Uza sve ove znanstveno potvrđene ljekovite učinke, slobodno se može reći kako je češnjak jedna od najvažnijih ljekovitih biljaka. Ali, valja znati kako je potreban oprez kod istodobne primjene češnjaka i preparata na bazi ginkga ili visokih doza E vitamina, jer se tako mogu prouzročiti problemi zbog pojačana krvarenja. Isto tako, u slučaju istodobnog korištenja preparata na bazi heparina, aspirina ili Trentala treba se obvezno posavjetovati s liječnikom.

Biljna ljekarna
Za osjećaj mira, sklada i ravnoteže
Izvor: Women's Health, lipanj 2004.
Prilagodila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med., Oktal Pharma

Uz to što trenutačno opušta, magnolija jednako povoljno djeluje na podizanje razine otpornosti na stres

Tjeskoba je jedan on najčešćih problema današnjice koji pogađa sve dobne i spolne skupine. Prema pokazateljima Svjetske zdravstvene organizacije, učestalost poremećaja tjeskobe i depresije uskoro će predstavljati veći problem za zdravlje čovjeka nego ateroskleroza.

Zapravo je riječ o normalnoj ljudskoj reakciji koja se javlja gotovo svakodnevno kao posljedica stresna i užurbana načina života. Izražava se kroz vrlo različite osjećaje kao što su strepnja, razni strahovi, stanja stalne napetosti, pripravnosti, nervoze, uznemirenosti, bezvoljnosti. Mogu se javiti i neki fizički znakovi, primjerice, lupanje srca, promjene krvnog tlaka, napetost mišića, nesanica, pretjerano znojenje, probavne tegobe, gubitak apetita ili pretjerana potreba za hranom, pesimizam, osjećaj nesigurnosti, problemi prilagodbe...
Od iznimne je važnosti na vrijeme prepoznati simptome tjeskobe i poduzeti odgovarajuće korake jer u protivnom tjeskoba vrlo lako može prijeći u depresiju.

Prirodni proizvodi za prevenciju, ublažavanje i uklanjanje tjeskobe vrlo su učinkoviti. Rezultati kliničkih studija pokazali su da je ekstrakt kore magnolije jednako učinkovit u liječenju tjeskobe kao i djelovanje anksiolitičkih lijekova (benzodiazepini), ali bez nuspojava (vrtoglavica, pospanost, pad koncentracije, stvaranje ovisnosti, rebound fenomenÉ). Drugim riječima, postoji učinkovita i sigurna prirodna alternativa uobičajenim lijekovima za različite poremećaje tjeskobe.

Karakteristike suhog ekstrakta magnolije su:

* dobro ansiolitičko djelovanje
* antidepresivno djelovanje
* nema sedativno djelovanje, ne smanjuje pažnju i koncentraciju
* nema nuspojava (vrtoglavica, pospanost, retrogradna amnezija, paradoksalno agresivno ponašanje)
* nije toksična.

Zanimljivo je i to da magnolija, uz to što trenutačno opušta, jednako povoljno djeluje na podizanje razine otpornosti na stres. Ukratko, stvara se određena imunost na stres i stresne situacije.

Osim ljekovitog bilja (uz magnoliju tu su i slatka naranča, kamilica, matičnjak, menta i lipa) koje učinkovito i sigurno pomaže u prevenciji i ublažavanju stanja tjeskobe, važno je spomenuti i magnezij kao mineral od iznimne važnosti za živčani sustav. Posebno treba obratiti pozornost na oblik u kojem se magnezij nalazi jer samo kelatni spojevi (magnezijev pidolat ili magnezijev glukonat) mogu osigurati visoku bioraspoloživost i pouzdano djelovanje tog minerala.

Biljna ljekarna
Zdravlje u šalici zelenog čaja
Zdravlje u šalici zelenog čaja
Izvor: Women's Health, lipanj 2004.
Prilagodila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med., Oktal Pharma

Zeleni čaj pije se u Kini već dulje od 4000 godina, a u Europi smo ga tek otkrili. Evo pet razloga zašto je dobro da šalica zelenog čaja postane svakodnevna navika

Izvor: Women's Health, lipanj 2004.
Prilagodila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med., Oktal Pharma

Zeleni čaj pije se u Kini već dulje od 4000 godina, a u Europi smo ga tek otkrili. Evo pet razloga zašto je dobro da šalica zelenog čaja postane svakodnevna navika

Za zdravo srce

Mnogo je studija dokazalo da nas pijenje čaja, i crnog i zelenog, može zaštititi od nekih oboljenja srca. Jedna je studija tijekom tri i pol godine pratila pacijente s dijagnosticiranim srčanim oboljenjima. Dokazano je da je stopa smrtnosti bila 44 posto manja kod pacijenata koji su konzumirali više od 14 šalica čaja tjedno nego kod onih koji uopće nisu pili čaj. Tajna je u flavonoidima, snažnim antioksidansima koji neutraliziraju slobodne radikale, a nalazimo ih u čaju.

Zaštita od raka

Različite studije povezale su pijenje čaja, posebice zelenog, sa zaštitom od nekih vrsta karcinoma. Studija provedena u Kini pokazala je da se kod konzumenata čaja vjerojatnost razvijanja karcinoma jednjaka i želuca upola umanjuje u odnosu na osobe koje ga ne piju. Studijom praćenja u Japanu uočeno je da se ispijanjem više od tri šalice zelenog čaja na dan može zaštititi od ponovne pojave (recidiva) karcinoma dojke.

Za zdrave kosti i zube

Znanstvenici Sveučilišne bolnice Cheng Kung na Tajvanu pratili su više od 1000 muškaraca i žena starijih od 30 godina i zaključili da oni koji redovito tijekom nekoliko godina dnevno ispijaju čaj imaju dobro očuvanu gustoću kostiju. Navodno je ključ u visokom udjelu fluorida upravo u zelenom čaju. Fluoridi su, poznato je, važni i za očuvanje zdravih i čvrstih zubi jer povoljno djeluju na čvrstoću cakline, sprječavaju nakupljanje plaka te tako štite i zubno .

Za održavanje težine i kao pomoć pri mršavljenju

Redovito dnevno ispijanje zelenog čaja može pomoći pri skidanju suvišnih kilograma ubrzavanjem metabolizma, a time i lakšim sagorijevanjem viška kalorija. To je dokazala šestotjedna studija sa 10 muškaraca i 20 žena kojima se davao ekstrakt zelenog čaja. Potrošnja kalorija kod njih bila je veća nego kod osoba koje nisu dobivale ekstrakt zelenog čaja.

Za zaštitu kože

Visok udio antiksidansa u zelenom čaju, uključujući vitamine E i C, zasigurno usporava procese starenja kože. Zato je zeleni čaj sastojak sve većeg broja kozmetičkih proizvoda. Antioksidansi nas mogu zaštititi i od promjena strukture DNA uzrokovane štetnim utjecajem UV zraka, pa se zato sada znanstvenici u SAD-u bave razvijanjem krema koje bi sadržavale sastojke nađene u zelenom čaju radi zaštite od karcinoma kože.

Kako skuhati savršen čaj

* Nakon zakuhavanja ostavite vodu da se malo ohladi jer prelijevanje listića čaja ili filtar vrećice kipućom vodom uništava dio okusa!
* Najbolje je upotrijebiti čajnik - uzmite jednu vrećicu čaja ili jednu žlicu listića na dvije, tri šalice vode.
* Zeleni čaj najukusniji je bez dodatka šećera ili mlijeka. Ako ipak želite zaslađeni napitak, najbolje je dodati žlicu meda.

Zeleni čaj versus crni čaj

I zeleni i crni čaj dobivaju se od iste biljke i sadrže istu količinu flavonoida. U crnom čaju listići su potpuno oksidirali, a za pripremu zelenog čaja svježi listovi prije sušenja lagano su pareni. Upravo taj postupak daje zelenom čaju karakterističan blag okus te vjerojatno veću količinu jednostavnih flavonoida, tzv. katehina (oko 27 posto u zelenom čaju u odnosu na četiri posto u crnom). Upravo katehini, posebice EGCG i ECH (epigallocatechin gallate i epicatechin gallate) daju zelenom čaju tako ljekovita svojstva.



Biljna ljekarna
Pomoć iz prirode za dobru cirkulaciju
Izvor: Women's Health, lipanj 2004.
Prilagodila: Carmen Rivier-Zurak, dr. med., Oktal Pharma

Kod poremećaja venske cirkulacije priroda i ljekovito bilje pružaju učinkovita i sigurna rješenja

Poremećaji venske cirkulacije vrlo su česti. Uz naslijeđe, poznati su mnogi čimbenici rizika, poput povećane tjelesne težine, nedovoljnog kretanja, mikroklimatskih uvjeta (topla klima), radnih uvjeta (stajanje, sjedenjeÉ), trudnoće i uzimanja oralnih kontraceptiva. Pojava edema najčešće je prvi vidljiv simptom poremećaja venske cirkulacije, a često ga prate umor te bolovi i grčevi u ekstremitetima. Na žalost, najčešće se zanemaruju, kao i činjenica da se vremenom pojačavaju.

Priroda zna najbolje

Kod različitih poremećaja venske cirkulacije priroda i ljekovito bilje pružaju učinkovita i sigurna rješenja. Prava riznica zdravlja i vitalnosti ljekovito je bilje koje jednako povoljno djeluje na vene i vensku cirkulaciju.

To je svakako suhi ekstrakt ploda Aesculus hippocastanum (divlji kesten), od davnine poznat i cijenjen po ljekovitom djelovanju. Suhi ekstrakt sadrži mnoge ljekovite tvari (flavonoide, katehine i proantocinidine), a osobito je cijenjen zbog escina (smjesa triterpenskih saponina). Standardiziran na 20 posto escina, pokazuje dobro djelovanje u liječenju upale vena (thrombophlebitis), varikoznih vena, perivaskularnog edema, hemoroida te u zaštiti venskih stjenki od oštećenja. U literaturi se navodi i povoljan učinak ekstrakta kestena na krvne žile i cirkulaciju srca te bolju prokrvljenost bubrega.
Suhi ekstrakt lista Hamamelis virginiana (hamamelis) iznimno je bogat taninima i flavonoidima. Zahvaljujući svom sastavu ima dobro protuupalno, analgetsko, adstrigentno i flebotoničko djelovanje, zbog kojeg se preporučuje u svim poremećajima venske cirkulacije (proširene vene, hemoroidi, upale vena i sl.).
Suhi ekstrakt korijena Ruscus aculeatus (veprina) sadrži smjesu steroidnih saponina koji poboljšavaju vensku cirkulaciju i limfni tok te zaštićuje unutarnju stjenku vena od oštećenja. Primjenjuje se kod bolesti krvnih žila, djeluje protuupalno i sprječava stvaranje edema.
Suhi ekstrakt listova Ginkgo biloba (ginko) sadrži flavonoide koji smanjuju lomljivost kapilarnih stjenki i pucanje kapilara, povećavaju protok krvi kroz kapilare i poboljšavaju perifernu cirkulaciju. Ginkgo je od davnine poznat kao eliksir mladosti i dugovječnosti.
Eterično ulje Cypresus scariosus (čempres) ima stoljetnu reputaciju kao odličan hemostatik, adstrigens i vazokonstriktor. Pokazuje odlične rezultate u liječenju hemoroida (smanjuje se i uklanja nelagoda, bol i krvarenje).
Primjena eteričnog ulja Citrus limonum (limun) zahvaljujući dobrom antiseptičkom i baktericidnom djelovanju važna je u tretiranju problema proširenih vena i kapilara, osobito hemoroida.
Uz navedeno ljekovito bilja s iznimno povoljnim djelovanjem na zaštitu vena i vensku cirkulaciju, ne smijemo zaboraviti ni neke minerale, primjerice mangan, koji je vrlo važan za stvaranje kolagena i jačanje stjenki krvnih žila, te magnezij, važan za zaštitu stjenki krvnih žila i u liječenju hemoroida.

Pri odabiru prirodnog proizvoda namijenjenog poboljšanju venske i općenito periferne cirkulacije nužno je voditi računa o optimalnoj kombinaciji ljekovitog bilja, eteričnih ulja i minerala te o standardiziranosti djelatnih tvari ljekovitog bilja (npr. divlji kesten - 20 posto escina, ginkgo • 24 posto ginkoflavonoglikozida i šest posto terpenlaktona itd.).



Biljna ljekarna
Neven - biljka koja zrači ljepotom
Autor:
Mirna Radošević, mr. pharm.
objavljeno u broju 36 (6/04)

Neven - biljka koja zrači ljepotom

Neven (Calendula officinalis L. - Asteraceae) se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. U narodnoj medicini primjenjuje se izvana kod raznih oboljenja kože, posjekotina, bradavica i kurjih očiju te iznutra za pojačavanje znojenja, kod neredovitih mjesečnih ciklusa (menstruacija) i bolesti jetre.

Kako izgleda?

Neven je jednogodišnja biljka dlakave i razgranate stabljike. Raste u visinu od 30 do 60 cm. Listovi su raspoređeni naizmjenično i dlakavi su. Cvjetovi su žuto-narančaste boje, promjera 2 do 5 cm. Cvate od lipnja do rujna, odnosno do prvih mrazova.

Gdje ga možemo pronaći?

Za neven se smatra da je mediteranska biljka, ali rasprostranjena je i po cijeloj Europi. Raste i uzgaja se u vrtovima, a može se naći i "divlji" uz puteve i plotove.

Kada se bere?

Cvjetovi nevena skupljaju se tijekom lipnja, srpnja i kolovoza.

Zašto je ljekovit?

Zahvaljujući bogatom sadržaju flavonoida, karotinoida, saponina, polisaharida i eteričnih ulja cvjetovi nevena iznimno su ljekoviti i smatraju se gotovo univerzalnim sredstvom za rješavanje kožnih problema.

Koji se dijelovi koriste u ljekovite svrhe?

Cvjetovi se skupljaju i suše na propuhu u tankom sloju na temperaturi do 35Ľ C.


Kako djeluje i kada se primjenjuje?

Danas se neven može naći u mnogim gotovim proizvodima. Oblozi, ulja, kreme pa čak i svježa biljka važnu primjenu imaju u dermatologiji kod oštećene i iritirane kože, opeklina i bradavica. Neven djeluje protuupalno, antiseptički i pomaže zacjeljivanje rana. Kod unutarnje primjene djeluje blago protiv grčeva i protuupalno.

Ima li nuspojava, kontraindikacija i/ili interakcija?

Nisu poznate.

Kako se priprema čaj od nevena i zašto se koristi?

Jedan do dva cvijeta nevena prelije se u čaši vrelom vodom. Preporučuje se piti dvije, tri čaše dnevno, a može se eventualno zasladiti medom. Čaj se koristi za regulaciju mjesečnice i ublažavanje menstrualnih tegoba. Pije se tjedan dana prije očekivanog početka mjesečnice i nastavlja se piti tijekom cijele mjesečnice.

Ako niste znali...

Neven je poznat i kao ukrasna biljka. Cvjetovi se otvaraju ujutro prilikom izlaska sunca, tijekom dana zrače ljepotom, a nakon zalaska sunca lagano se zatvaraju. Nevenovi cvjetovi koriste se i kao prirodna boja u prehrambenoj industriji.
Biljna ljekarna
Kopriva - ljekovita, jestiva i zdrava
Autor:
Mirna Radošević, mr. pharm.
objavljeno u broju 35 (4/04)

Kopriva - ljekovita, jestiva i zdrava

Prvi povijesni zapisi o koprivi (Urtica dioica L. - Urticaceae) mogu se naći u I. stoljeću, kada se koristila kao lijek protiv opće slabosti te kao sredstvo za "čišćenje" organizma. U doba Grka koristila se kao svježa biljka za masažu protiv reumatskih bolova. Kako vidimo, njezina uporaba poznata je od davnina. Danas se kopriva također uvelike koristi u narodnoj medicini, a poznata je po tome što utječe na izmjenu tvari u organizmu, potiče izlučivanje probavnih sokova i probavu masnoća.

Kako izgleda?

Riječ je o biljci visine 60 do 80 cm. Visoka, uspravna, s nasuprotnim srcoliko šiljastim te grubo nazubljenim listovima kratkih peteljki. Lišće i peteljke imaju krhke dlačice. Vrh se na dodir odlomi te iz listova izlazi sok koji peče te izaziva crvenilo na koži. Zelenosivi cvjetići vise iz listova.

Gdje je možemo pronaći?

Kopriva raste posvuda, u cijelom svijetu, osim u tropskim i arktičkim krajevima. Možemo je naći na zapuštenim mjestima, rubovima šuma, obalama rijeka, potoka i uz ograde kao korov.

Kada se bere?

Kopriva cvjeta od lipnja do rujna. U ljekovite svrhe koriste se korijen, nadzemni djelovi biljke i listovi. Korijenje se skuplja u proljeće i jesen, vrhovi mladih grančica s lišćem u proljeće, a cijela stabljika s cvjetovima cijele godine.

Zašto je ljekovita?

Kopriva sadrži znatnu količinu klorofila, mineralnih soli (kalcij, kalij, fosfor, željezo) te vitamina C i provitamina A. Osim toga, u njoj je mnogo flavonoida, triterpena, sterola i drugih sastojaka koji pozitivno djeluju na naš organizam.
Kako djeluje i kada se primjenjuje?
Zbog željeza primjenjuje se kod slabokrvnih osoba jer utječe na stvaranje većeg broja crvenih krvnih zrnaca. Najčešća područja primjene danas su poboljšano mokrenje, reumatske tegobe te poticanje lučenja mlijeka u dojilja. Veliku primjenu ima i u kozmetičke svrhe. Ekstrakt korijena nalazi se u proizvodima protiv otpadanja kose.

Ima li nuspojava?

Primjenom gotovih preparata u propisanim dozama nuspojave nisu zapažene. No, moramo pripaziti jer visoke doze mogu izazvati crvenilo kože i opstipaciju. Kopriva se ne smije koristiti neprokuhana jer može oštetiti bubrege. S obzirom na to da utječe na pojačano lučenje mokraće, kod česte primjene treba pripaziti na gubitak kalija te uzimati hranu bogatu tim mineralom.

Kako se priprema čaj od koprive?

Stručak mladih listova koprive treba kuhati 15 minuta u litri vode, procijediti i popiti tijekom dana. Čaj se preporučuje piti mjesec dana.

Ako niste znali...

Koprivu vrlo rijetko možemo naći na jelovnicima, iako je riječ o ukusnoj namirnici koja se može pripremiti kuhana kao špinat ili isjeckana s jajima kao omlet.




Biljna ljekarna
Artičoka - dragulj bogate riznice Mediterana
Autor:
Marina Gradinac, dr. med.
objavljeno u broju 34 (2/04)

Artičoka - dragulj bogate riznice Mediterana

Gorki, specifični sastojci lišća i korijena imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari koje potiču jetru na brže protjecanje žuči

Artičoka (lat. Cynara scolymus, obitelj Asteracea/Compositum) je biljka koja raste diljem primorskih krajeva Europe, osobito Italije i Francuske i uz obale Tihog oceana. Nije poznato njezino točno podrijetlo. Od pamtivijeka je bila iznimno cijenjena hrana. Pronađena je još na slikama starih Egipćana u grobnicama njihovih faraona. Prvi detaljan opis ove biljke potječe od Aristotelova učenika Theophrastusa s Lezbosa 371. godine prije Krista. Čini se da je biljka otud prenesena u Rim, a tijekom vremena iz Rima u zapadnu Europu. Stoljećima je bila cijenjena kao skupocjena delicija za bogate i privilegirane. Vrlo dugo, čak do početka 20. stoljeća, smatrano je kako je artičoka jak afrodizijak. Koristila se i za liječenje kroničnih upala jetre, vodenih bolesti, a poslije i kod šećerne bolesti (dijabetesa) i ateroskleroze. Tridesetih godina prošloga stoljeća već je bilo poznato da ekstrat lišća artičoke utječe na razinu kolesterola u krvi. Devedesetih godina prošloga stoljeća provedena su brojna znanstvena istraživanja na sveučilišnim klinikama u Tźbingenu i Hamburgu koja su potvrdila dotadašnja mišljena o djelotvornosti te iznimne biljke.

Današnja je artičoka kultivirani oblik Cynara cardunculus i uzgaja se većinom u mediteranskoj regiji, na obalama Atlantskog oceana i u Kaliforniji. U Italiji artičoka često raste u maslinjacima kao dodatna kultura. To je snažna biljka, visoka do dva metra. Listovi su joj dugi do 80 cm, na naličju dlakavi, bez bodljika. Ima veliku cvjetnu glavicu (8-15 cm) s mesnatim, sočnim cvjetištem, crjepasto je ovijena mesnatim ovojnim listovima i sočnom bazom. Ti su sočni dijelovi zapravo omiljeno povrće. Sirova se ne jede jer je teško probavljiva. Cvate od travnja do kolovoza zadivljujućim plavim ili ljubičastim cvjetnim vjenčićem do četiri centimetra. Bere se u lipnju i srpnju, kad dozriju cvjetne glavice.

Sadrži gorke tvari (npr. cinaropirkin), aromatične karboksilne kiseline (npr. cinarin), flavonoide (naročito luteolin) i razmjerno mnogo vitamina A.

Znanost potvrđuje stoljetnu ljekovitost

Ljekovitost artičoke poznata je već stoljećima, a potječe od gorkih specifičnih tvari u lišću i korijenu, koje imaju posebnu aromu i sadrže djelotvorne tvari što potiču jetru na brže protjecanje žuči.
U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća tek, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetru i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu (ureu), otrovni produkt poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre. Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume, podagre i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično.
Intenzivna znanstvena klinička ispitivanja potvrdila su ljekovito djelovanje ekstrakta artičoke i produbila spoznaje o toj dragocjenoj biljci.

Neke znanstveno potvrđene koristi artičoke:

* snižava razinu LDL-a ili lošeg kolesterola na račun razine HDL-a ili dobrog kolestrola
* ima diuretičke sposobnosti - korisna je kod oboljenja bubrega
* poboljšava protok žuči i funkcije jetre - korisna kod ciroze jetre
* pomaže kod žgaravice, osjećaja ăkruljenjaÓ u crijevima, osjećaja nadutosti, bolova u trbuhu
* pomaže kod mučnine, povraćanja, proljeva
* ima snažan antioksidativni učinak
* mobilizira energetske rezerve
* štiti jetru od toksina i infekcija
* djeluje protektivno (zaštitno) na jetrene stanice
* stimulira regeneraciju (obnavljanje) jetrenih stanica.

Značenje artičoke još je važnije danas kada mnogi ljudi pate od loše probave, osobito nakon teških jela. Najčešći su uzroci smetnji loše prehrambene navike, nedostatak svakodnevne rutine u prehrani, život opterećen brigama i stresom, nedostatak tjelesne aktivnosti. Posljedice su sve češći pritisak u gornjem dijelu trbuha, osjećaj nadutosti, bučan rad crijeva, a u nekim slučajevima i grčevi.
Blagotvoran učinak artičoke pomoći će vašem tijelu da probavi teške obroke lagodno i potpuno prirodno.






Biljna ljekarna
Ljekovita kraljica cvijeća
Autor:
Marijana Lisov, mr. pharm.
objavljeno u broju 34 (2/04)

Ljekovita kraljica cvijeća

Ružu nazivaju kraljicom cvijeća. Postojbina joj je Kina, odakle je prenesena u druge azijske zemlje, a potom preko Bliskog istoka u Europu. Po njoj je cijela porodica biljaka dobila naziv Rosaceae. To govori o dominantnome mjestu ruže među srodnicima jer posjeduje najizrazitije zajedničke osobine.
Ruža osvaja ljepotom, pa ne čudi što su je mnogi moćnici još u srednjem vijeku odabirali za obilježje svoga roda i što je susrećemo na njihovim grbovima. Zaljubljenici hortikulture, opsjednuti ljepotom ruže, potrudili su se da upornim ukrštanjem i kalemljenjem cvijet dovedu do savršenstva. Postoji nekoliko tisuća raznih oblika, veličina i boja ruža. Išlo se tako daleko da je, u nastojanju da se postigne zadivljujući izgled, zanemaren miris.
Različitih je vrsta ruža sve više, a ružičnjaka sve manje u korist rasadnika u kojima se ta kraljica cvijeća gaji pod plastenicima i na nepreglednim plantažama. Prelijepi cvjetovi pružaju užitak za oko i čine nas sretnima. Iako se teško odvojiti od izuzetnih, kultiviranih oblika, zadržimo se na vrstama koje imaju moć utjecati na zdravlje i ljepotu, a to su ruža galska (Rosa Gallida), ruža stolista (Rosa centifolija), turska ruža (Rosa damascena) te u nas posebno rasprostranjena divlja ruža (Rosa canina).

Ljepota i ljekovitost koje osvajaju

Ružine latice sadrže eterična ulja, tanine, šećer, limunsku, jabučnu, vinsku i jantarnu kiselinu te niz aromatičnih djelotvornih tvari. Čaj od cvijeta ruže koristi se uvijek kada je potreban prirodni način liječenja. Izvanredno je sredstvo za grgljanje kod bolesti grla, upale i otoka glasnica. Njime se može ispirati nos kod teških prehlada, a učinkovito regulira crijevnu mikrofloru poremećenu uzimanjem antibiotika. Primjenjuje se i u ginekologiji kod pojave bijelog pranja. Ružin čaj čisti jetru, poboljšava njezin rad i jača živce, a samim tim osigurava miran san. Kupanje u ružinu odvaru blaži nadražaj kože, posebno na mjestima zahvaćenima ekcemom. Zato postoji izreka: "Kada koža prži, obrati se ruži". Od ružinih latica pripremaju se i kupke za smanjenje reumatskih bolova.
Ljekovitost ružina cvijeta bila je poznata i Aviceni. On ga je koristio u liječenju tuberkuloze pluća. I znameniti francuski travar Maurice Messegue, u svoje vrijeme osoba svjetskoga glasa, najviše je zagovarao liječenje ružama. U Europi poznat bugarski travar Dimitar Karaivanov sastavio je recept za izradu ružina octa. Prema njegovim uputama, 125 g svježih latica ruže treba preliti jednom litrom kvalitetna bijeloga vinskog octa i ostaviti da odleži devet dana. Ocat je upotrebljiv za obloge i umivanje kod oštećenog tena. Posebno se pokazao učinkovit za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pjega.
Turska ruža (đul ruža, Rosa damascena) najviše se uzgaja u Bugarskoj za proizvodnju ulja. Za jednu litru potrebno je oko 3000 kg cvjetnih listića, pa je zbog toga ulje vrlo skupo. Upotrebljava se za izradu parfema i likera. Iz istoga razloga ruže se uveliko uzgajaju i u Francuskoj, Iranu i Sudanu. Kozmetički preparati od ružina ulja spravljani su još u starom Egiptu i Rimu, a i danas su vrlo zastupljeni.

Ruža našeg podneblja

Rosa canina ruža je našeg podneblja. Nju u vidu grmova susrećemo na svakome mjestu. Listovi su joj perasti, naizmjenično raspoređeni, nazubljenih ivica. Cvijet ima jednorednu ružičastu krunicu, posebno intenzivna mirisa. Nakon cvjetanja latice otpadnu, a ostaje zeleni, mesnati ovoj, pun sitnih plodova pokrivenih svilenkastim dlačicama. Do kraja kolovoza ovoj pocrveni, a s prvim mrazom omekša. Vrlo je ukusan, aromatičan i bogat C vitaminom. Narod ga smatra ružinim plodom i zove ga šipurak. Učinkovit je kod proljeva (dijareje) jer sadrži tanine. Uveliko se koristi za spravljanje pekmeza i napitaka, a u slučajevima povećane potrebe za C vitaminom, primjerice u vrijeme gripe i prehlade, šipurkov čaj posebno se preporučuje.

Biljna ljekarna

Autor:
Ana Malić, dr. med., stručni suradnik

Priredio: Ugursuz